Staro mjesto moje! Pod sjenkama granaRadobolja mrmlja, vere se i prska;Mrke hridi streme visoko sa stranaPune gustih zova, smokava i trska.Sve je isto, staro...Samo, kao prije,Ne čuje se hitri točak da udara;K'o bol jedan što se u dnu duše krije,Ostavljena ćuti vodenica stara...Kroz vidnjaču malu, gdje u suhoj traviSamo studen gušter polagano šušne,Ne javlja se mlinar sa šalom na glaviNiti vidim one oči prostodušne.Mnogo li sam puta ja ovdje, u hladu,U večeri ljetne na odmoru bio!I, dižući oči na mlinarku mladu,Iz vedrice, žedan, hladne vode pio!Bog zna gdje je sada?!.. Radobolja mrmljaPuna grmjelica, srebra, adiđara...I dok zlatno veče pada povrh grmljaNakrivljena ćuti vodenica stara... (А Шантић)